Životna važnost prisustva oca u životu djeteta
Objavljeno 23. svibnja 2012.
Prema izviješću UNICEF-a o dobrobiti djece u
ekonomski naprednim državama iz 2007, Sjedinjene Države, Kanada i Ujedinjeno
Kraljevstvo iznimno su nisko na ljestvici, posebice kad se radi o društvenoj i
ekonomskoj dobrobiti. Stvoreno je puno teorija da bi se objasnilo loše stanje
djece u tim državama: siromaštvo, rasa, društvena klasa. Čimbenik kojeg su, posebice
kreatori politika o obitelji i djeci, ignorirali, jest prevladavajući i pogubni
učinak odsustva oca u životu djeteta.
Odmah upozoravam : Ne želim ni majke koje žive s
djecom, ni očeve koji ne žive s djecom optuživati za takvo stanje stvari. Tužna
je činjenica da se roditelje u našem društvu ne podržava u ispunjavanju
roditeljskih odgovornosti, a posebice se razvedene roditelje potkopava kao
roditelje, što se ogleda i u velikom broju roditelja 's kojima djeca ne žive' ili
'ne stanuju', koji su, krivim odlukama obitljskih sudova uklonjeni iz života
svoje djece kao roditelji koji bi redovito skrbili o djeci.
Obraćam se onima koji su odgovorni za zakone i
politike koje umanjuju važnost ili, da upotrijebim staromodni izraz, svetost
roditelja u životima djece. Uključenost roditelja jest od ključne važnosti za
dobrobit djece. Djeca trebaju oba roditelja, a roditelji trebaju podršku
društvenih institucija da bi bili sa svojom djecom.
Iako je na Dan očeva 2011. Predsjednik Obama lamentirao
o neodgovornosti 'očeva neplatiša' koji ne preuzimaju odgovornost za svoju
djecu, zapravo dvije najveće strukturalne prijetnje prisutnosti očeva u životu
djece jesu razvod i rađanje djece izvan braka. Prečesto i protiv njihove volje,
očevi su na obiteljskim sudovima stjerani u ulogu 'pomoćnog roditelja' pri čemu
je vrijedna njihova uloga onoga koji pridonosi financijski, ali ne i kao roditelja
koji aktivno skrbi o djeci. Takva stajališta opstaju usprkos činjenici da očevi
u cjelovitim obiteljima, prije razvoda, najčešće s majkama dijele skrb oko
svoje djece. Očevi su preuzeli tu ulogu zato što majke sve češće rade izvan
doma, i zato što očeve više ne zadovoljava uloga sekundarnog roditelja. Većina
očeva danas želi iskusiti i radosti i izazove roditeljstva, uživaju u svojoj
roditeljskoj ulozi, te uključeno i aktivno očinstvo smatraju sržnom komponentom
svojeg identiteta.
Osim što roditelji općenito nemaju podršku za roditeljstvo
od strane institucija, razvedeni očevi su posebno obezvrijeđivani, ocrnjivanji
i prisilno ih se uklanja iz života njihove djece. Znanstvenici su našli da su
učinci toga na djecu razorni u više aspekata:
- lošija slika o sebi i narušena fizička i
emocionalna sigurnost (djeca se sustavno osjećaju napušenima kad očevi nisu
uključeni u njihove živote, boreći se sa svojim osjećajima i povremenim napadajima
mržnje prema sebi)
- problemi ponašanja (djeca koja odrastaju bez
očeva imaju više poteškoća socijalne prilagodbe, problema sa sklapanjem
prijateljstava, i pokazuju probleme ponašanja; mnoga, pokušavajući prikriti
svoje unutarnje strahove, tuge, anksioznost i osjećaj da nisu sretna, razvijaju
nadmeni i odbojni nastup)
- markiranje iz škole i slabiji školski uspjeh (71
posto djece koja ne završe srednju školu odrasta bez oca; djeca koja odrastaju
bez oca imaju više problema u školi te slabije rezultate na testovima čitanja,
matematike i vještina razmišljanja; osim što češće markiraju, ta djeca najčešće
napuštaju dalje školovanje do dobi od 16 godina, i rjeđe postižu akademsko ili
stručno obrazovanje)
- delinkvencija i maloljetnički kriminal,
uključujući kaznena djela (85 posto maloljetnika u zatvorima odrastalo je bez
oca; djeca koja odrastaju bez oca češće će kršiti zakon i završiti u zatvoru u
odrasloj dobi)
- promiskuitet i maloljetnička trudnoća (djeca koja
odrastaju bez oca češće imaju problema sa spolnim zdravljem, uključujući i veću
vjerojatnost stupanja u seksualne odnose prije 16 godina starosti, zanemarujući
kontracepciju tijekom prvog odnosa, postaju roditelji tinejdžeri i češće
obolijevaju od spolno prenosivih bolesti; djevojčice pokazuju glad za objektom
muškarca te, doživljavajući emocionalni gubitak oca egocentrično kao
odbacivanje od oca, postaju podložne iskorištavanju odraslih muškaraca)
- zloporaba droga i alkohola (djeca koja odrastaju
bez oca češće puše, piju alkohol i uzimaju droge u djetinjstvu i u odrasloj dobi)
- beskućnici (90 posto djece koja bježe od kuće
odrastala je bez oca)
- eksploatacija i zlostavljanje (djeca koja
odrastaju bez oca u većem su riziku od fizičkog, emocionalnog i seksualnog
zlostavljanja; pet puta češće izložena su fizičkom zlostavljanju i emocionalnom
maltretiranju, uz 100 posto povećan rizik od zlostavljanja sa smrtnim ishodom;
nedavno provedeno istraživanje utvrdilo je da su predškolci koji odrastaju bez
oca 40 puta češće izloženi seksualnom zlostavljanju)
- problemi fizičkog zdravlja (djeca koja odrastaju
bez oca izvještavaju o značajno većem broju psihosomatskih zdravstvenih problema
i bolesti, poput akutne i kronične boli, astme, glavobolje i trbobolje)
- poremećaji mentalnog zdravlja (djeca koja
odrastaju bez oca sustavno češće pate od mnogih problema mentalnog zdravlja,
posebice anksioznosti, depresije i samoubojstava)
- životne prilike (kad odrastu, djeca koja su
odrastala bez oca češće su nezaposlena, imaju manje prihode, žive od socijalne
pomoći i postaju beskućnici)
- budući odnosi (djeca koja odrastaju bez oca
sklona su naći partnera ranije, češće se razvode ili napuštaju svoje vanbračne
zajednice i češće imaju djecu izvan braka ili bilo kakvog partnerskog odnosa)
- smrtnost (djeca koja odrastaju bez oca češće
umiru u dječjoj dobi, a ukupni životni vijek im je prosječno 4 godine kraći)
Imajući na umu činjenicu da ovi i drugi socijalni
problemi pokazuju veću korelaciju s odsustvom oca u životu djeteta nego s bilo
kojim drugim čimbenikom, veću nego s rasom, društvenim slojem ili siromaštvom,
odsustvo oca jest najkritičnije društveno pitanje našeg vremena. U Fatherless
America*, David Blankenhorn naziva krizu djece bez očeva
"najdestruktivnijim trendom naše generacije". Nedavno izviješće sa
Sveučilišta Birmingham u Ujedinjenom Kraljevstvu, Dad and Me** potvrđuje tvrdnje Blankenhorna, zaključujući da potreba za
ocem poprima epidemijske razmjere i da se "nedostatak oca" treba
tretirati kao javno-zdravstveni problem.
Problem odsustva oca ignoriramo na vlastitu štetu.
Možda najviše zabrinjava izostanak reakcije naših zakonodavaca i kreatora politika,
koji na riječima jako skrbe o "najboljem interesu djeteta" dok okreću
glave od problema odsutnosti očeva u životima djece, ignorirajući ogroman broj
studija o teškim posljedicama te pojave na dobrobit djece.
Koje je rješenje za problem odsutnosti oca u životu
djeteta? Mnogi zagovornici očeva naglašavaju potrebu za brzim i jeftinim načinima
ovrhe sudskih odluka o provođenju roditeljskog vremena s djetetom nakon
razvoda. Iako je ovrha sudskih odluka važna, zakonodavno rješenje u obliku
podijeljenog roditeljstva bila bi učinkovitija mjera kojom bi se osigurala
trajna aktivna uključenost oba roditelja u živote djece. Presumpcija
podijeljenog roditeljstva afirmirala bi primarnu ulogu oba roditelja i jasno
odredila da su u odsustvu supružničkog odnosa, odgovornosti i majki i očeva
prema potrebama djece "svetinja" i da time zavrijeđuju potpunu pravnu
zaštitu i priznanje.
_____________________________
Poveznica na
izvornik (copy-paste): https://www.psychologytoday.com/blog/co-parenting-after-divorce/201205/father-absence-father-deficit-father-hunger
