Pomoć pri izradi Planova roditeljstva
Objavljeno 02. rujna 2012.
Kad se radi o rješavanju pitanja zajedničkog
roditeljstva, programi i usluge poput poduke o razvodu i terapijske obiteljske
medijacije puno su više od načina za rješavanje sporova. To su ponajprije
vitalne intervencije koje bi prvenstveno trebale poslužiti roditeljskoj
prilagodbi potrebama djece i njihovim "najboljim interesima".
Može se pomoći i pomaže se parovima u
visoko-konfliktnom razvodu. To se čini intervencijama poput poduke o razvodu,
obiteljske medijacije, obiteljske terapije i koordinacije roditeljstva i, s
protekom vremena, da bi se postiglo prijateljske roditeljske dogovore. Danas
ćemo analizirati korištenje poduke o razvodu i terapijske obiteljske
medijacije; u svojem ću se sljedećem tekstu fokusirati na obiteljsku terapiju i
koordinaciju roditeljstva nakon razvoda, kao na ključne intervencije koje
roditeljima pomažu razdvojiti svoje prijašnje bračne nesuglasice od sadašnjih
roditeljskih odgovornosti, te im također omogućavaju bolju prilagodbu dječjim
potrebama pri zajedničkom roditeljstvu.
Prvo par riječi o proteku vremena. Kad se prašina
slegne i ni jednom roditelju ne prijeti mogući gubitak djeteta radi sudske
odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi ili primarnom mjestu stanovanja, može
se očekivati da će se, kako roditelji uče odvojiti svoje prethodne bračne
nesuglasice od svojih tekućih roditeljskih odgovornosti, razina sukoba među
roditeljima prirodno spustiti s protekom vremena. Neki će roditelji prihvatiti
kooperativnu rutinu zajedničke roditeljske skrbi, dok će drugi bolje provoditi
paralelno roditeljstvo pri kojem je njihov izravni međusobni kontakt ograničen.
Nekima će pak trebati podrška ili specijalizirana intervencija koja će njihovu
djecu zaštititi od neprestanog sukoba.
Djetetova potreba za zaštitom od roditeljskog
sukoba mora se rješavati unutar sporazuma o zajedničkoj roditeljskoj skrbi
nakon razvoda, a roditeljima koji su u situaciji visoke razine sukoba mora biti
dostupan puni opseg podrške. Unutar tih programa, potrebe djeteta postaju
sredstvo za povezivanje roditelja u pozitivnom smjeru u vrijeme kad ih sukob
dijeli.
Poduka o razvodu. Uz nedostatak informacija koje bi bile dostupne obiteljima
koje se razvode, o tome što činiti, što očekivati, te nedostatak dostupnih
usluga, od životne su važnosti programi poduke o razvodu koji im pružaju takve
informacije prije procesa rješavanja spora. Roditelji koji su orjentirani na
proces razvoda i posljedice razvoda na članove obitelji, bolje su pripremljeni
za pregovore, medijaciju i druge ne-suprotstavljačke alternative rješavanja
spora i bolje su u stanju zadržati potrebe svoje djece u prvom planu svojih
pregovora. Programi poduke o razvodu također nude i načine uključivanja
stranaka u razvodu u medijaciju, kao alternativni mehanizam rješavanja spora.
Nastavnici koji provode poduku o razvodu, uz ekspertizu u vezi s očekivanim
učincima razvoda na djecu i roditelje mogu biti presudni u pomaganju
roditeljima da prepoznaju potencijalne psihološke, društvene i ekonomske
posljedice razvoda i, na temelju toga, da poboljšaju Planove roditeljstva koji
bi podrazumijevali značajne i pozitivne odnose djeteta s oba roditelja nakon
razvoda.
Poduka roditelja o potrebama i interesima djece
tijekom i nakon razvoda, praćena terapijskom obiteljskom medijacijom, nudi
visoko učinkovita sredstva za olakšavanje stvaranja kooperativnih planova
roditeljstva. Unutar takvog pristupa, poduka roditelja može se koristiti za
uvođenje opcije podjednakog ili podijeljenog roditeljstva kao prihvatljive
alternative, kao i za smanjenje uznemirenosti roditelja u vezi s novom
organizacijom života. Nakon toga bi im medijacija pomogla razviti plan o
ravnopravnoj i podijeljenoj roditeljskoj skrbi i primjenjivati ga na koliko je
god moguće kooperativan način. Specijalizirani programi poduke roditelja
također su razvijeni i za visoko-konfliktne parove.
Terapijska obiteljska medijacija. Medijacija, kao alternativna metoda rješavanja
sporova, ima značajan (i još uvijek u velikoj mjeri neiskorišten) potencijal u
uspostavljanju ravnopravnog ili podijeljenog roditeljstva u razvedenim
obiteljima kao norme, umjesto kao iznimke. U većini nenasilnih
visoko-konfliktnih razvoda, oboje roditelja su podobni skrbnici koji vole djecu
i imaju bar potencijal da minimiziraju sukob i surađuju u svojim roditeljskim
odgovornostima unutar okvira ravnopravnog i podijeljenog roditeljstva.
Medijacija je dokazala svoju snagu u rješavanju složenih, visoko emocionalnih
sporova i u postizanju trajnih sporazuma u situacijama sukoba nakon razvoda i
postoje brojni empirijski dokazi koji podržavaju korištenje medijacije u toj
areni. U javnom i privatnom sektoru, u obveznim i volonterskim uslugama, i kad
je pružena na početku prirodnog tijeka tih sporova, obiteljska medijacija je
dosljedno uspješna u rješavanju sukoba koji se odnose na roditeljsku skrb i
roditeljstvo nakon razvoda.
Obiteljska medijacija je glavni instrument kojim se
roditeljima može pomoći u izradi planova zajedničkog roditeljstva fokusiranim
na dijete. Edukativni bi pristup trebao biti integralni dio takvog procesa
medijacije, s primarnim fokusom na potrebe djece tijekom i nakon procesa
razvoda. Kombinacija poduke o razvodu s terapijskom obiteljskom medijacijom
pokazala se visoko učinkovitim načinom intervencije s visoko-konfliktnim roditeljima.
Poduka o razvodu pružila bi roditeljima orijentaciju unutar procesa razvoda i u
vezi s dostupnim uslugama, fokus na potrebe i interese djece u razvodu,
razmatranje alternativa zajedničkog roditeljstva nakon razvoda, trening
komunikacijskih vještina te vještina pregovaranja i rješavanja problema.
Terapijska obiteljska medijacija odvijala bi se na
četiri razine: temeljita procjena kojom bi se utvrdilo jesu li roditelji spremni
ući u postupak terapijske obiteljske medijacije i je li zajedničko roditeljstvo
indicirano*; analiza opcija zajedničke roditeljske skrbi i
aktivno promicanje plana zajedničkog roditeljstva koji zadovoljava potrebe
konkretne djece; pomoć pri pregovorima usmjerenim na stvaranje
individualiziranog plana zajedničkog roditeljstva, koji određuje specifičnu
organizaciju života, rasporede, uloge i odgovornosti; i trajnu
podršku/rješavanje problema tijekom primjene plana.
Kad se sačini plan zajedničkog roditeljstva,
roditeljima i dalje mogu biti potrebne usluge obiteljskog medijatora radi
pomoći pri tekućim roditeljskim pregovorima; treba ih poticati da se vrate
medijaciji i dulje od probnog perioda, kad god nastanu neki problemi ili kad
izrone poteškoće iz prošlosti.
______________________
Poveznica na izvornik (copy-paste):
https://www.psychologytoday.com/blog/co-parenting-after-divorce/201209/divorce-education-and-therapeutic-family-mediation-resolve
* U svojim drugim tekstovima Prof. Kruk izražava jasan stav da u slučaju
dokazanog teškog nasilja nad djetetom, zajedničko roditeljstvo nije indicirano.
Nema komentara:
Objavi komentar